Što reći na rastanku s
čovjekom koji je svojim radom i angažiranjem bio primjer kako služiti
zajednici, a pri tome ne tražiti korist za sebe. Brojna Mladenova zaduženja u
društvenim organizacijama i udrugama građana doprinijela su im u postizanju
zapaženih rezultata, njihovom održanju i kontinuitetu aktivnosti. A Mladen je
ostajao uvijek isti: skroman, tih, zamozatajan,
gotovo neprimjetan, uvijek spreman pomoći, poslužiti osobnim primjerom. Takvog
ga se sjećamo iz njegovih izviđačkih dana, a takva će i ostati uspomena na
njega i njegov doprinos nastanku i razvitku izviđačke organizacije u Osijeku.
Iz današnje perspektive
ne znam zašto smo mu dali izviđačko ime „Grozni“. Možda zbog što je
nas mlađe uvijek promatrao kao da smo stariji nego što smo u stvari bili.
Tražio je od nas odgovornost u izvršavanju zadataka, nije podnosio površnost,
očekivao je da budemo točni i uredni. Nama, koji smo tada bili djeca, sve je to
bilo grozno. Valjda je zbog toga Mladen postao „Grozni“.
Danas, kad smo odrasli
ljudi, možemo mu biti zahvalni što je bio tako „grozan“. Naučio nas
je lekciju koju ne treba ponavljati do kraja života:
biti pošten, skroman,
odgovoran, spreman pomoći drugome, biti koristan zajednici.
Da, biti koristan
zajednici čak i onda kad te ta zajednica ne razumije ili ne prihvaća.
To je smisao
izviđačkog-skautskog pokreta koji je Mladen prepoznao prije više od 50 godina.
Na toj ideji nastala je, razvijala se i do danas održala izviđačka organizacija
u Osijeku. I za to ti Mladene dugujemo
mnogo i zahvaljujemo neizmjerno.
Možda tamo, gdje kažu da
svi odlazimo nakon ovozemaljskog života, postoji i nekakav kutak za izviđače.
Zelena livada s bistrim potokom, okružena šumom. Bilo bi to idealno mjesto
našeg ponovnog susreta.
Hvala ti Mladene na
svemu, počivao u miru.
