Menu
Na ovim web stranicama želimo sakupiti što više provjerenih podataka o skautskoj/izviđačkoj organizaciji u Osijeku i stoga smo se aktivnije počeli baviti “našom” povješću. Molimo sve ako imate neke nove informacije, ukoliko smo nešto netočno zapisali ili ako želite nešto dodati ili pokloniti da nam se javite. Isto tako Vas molimo da ove podatke ne objavljujete bez pismenog odobrenja udruge jer su utrošeni nebrojeni sati za istraživanje.
Povijest organizacije skauta/izviđača u Osijeku možemo podijeliti u četiri faze:
1914. – 1916. vrijeme u Austro – Ugarskoj Monarhiji
1919. – 1940. vrijeme u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca te potom u Kraljevini Jugoslaviji
1952. – 1991. vrijeme u NR i SR Hrvatskoj (SFR Jugoslaviji)
1991. – do danas – vrijeme u Republici Hrvatskoj
Svaku povijesnu fazu obilježava promjena društvenog uređenja. No skauti/izviđači usprkos svim poteškoćama uspijevaju održati svoju misiju:
Doprinositi razvoju djece i mladih u postizanju njihovih punih tjelesnih, umnih, osjećajnih, društvenih i duhovnih potencijala kao pojedinaca, kao odgovornih građana i kao članova njihove lokalne, nacionalne i međunarodne zajednice.
Naše istraživanje u prošlost smo krenuli samo s usmenom spoznajom (negdje u Koprivnici povodom oblježavanja 80 godina skautizma od Miroslava Svorena Mikija) kako je skautski pokret u Osijeku započeo negdje u Prvom svjetskom ratu, ne znajući ni gdje, ni tko, ni kako. No, polako smo godinama prikupljali, i još prikupljamo, različite fragmente cjele priče (Darko Miklavčić Leo, Nenad Janković Alf, Borna Šulc i Igor Miklavčić Lija), koju Vam ovdje predstavljamo.
Ujedno smo iz usmenih izvora saznali kako su monoge organizacije, pa tako i skautske, veliki dio svoje povijesti, zapisa, popisa članova i ostalo spalili kako bi zaštitili članove od moguće odmazde novog državnog uređenja prilikom završetka određene povijesne faze.
Dio skautskog/izviđačkog arhiva nalazi se još uvijek po kućama bivših vođa pojedinih jedinica, a koji se nakon izvjesnog vremena polako gubi jer nasljednici nemaju kamo s “tim papirima”, fotografijama i ostalim materijalima. Drugi razlog tome je što skauti/izviđači u Osijeku nisu u povijesti nikada nisu imali “svoje” prostorije, tj. prostorije u svom vlasništvu (a ni danas), već su uvijek bili podstanari, pa se dio tog materijala nepovratno gubio prilikom seljenja ili gašenja jedinica. Stoga ponovo iznosimo apel za spasom sve te građe u suradnji sa Muzejem Slavonije u Osijeku koji će primiti sve poklonjene materijale na čuvanje.
Napomena:
Molimo sve koji mogu nadopuniti našu povijest za pomoć, te ukoliko se potkrala neka netočnost neka nas obavijeste i neka nam ne zamjere jer smo ipak izviđači, ne i pravi povjesničari.
Isto tako Vas molimo da ove podatke ne objavljujete bez pismenog odobrenja udruge jer su utrošeni nebrojeni sati za istraživanje. Ujedno molimo sve koji još imaju kakve materijale da nas kontaktiraju kako bi upotpunili povijest skauta, ili poklonili muzeju.
Posveta:
Svim izviđačkim vođama čija se imena najčešće ispuste, iako rade direktno s članovima.
Zahvala:
Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, Državni arhiv u Osijeku, Muzej Slavonije, Berislav Krnic, Borna Šulc i Želimir Maštrović.
Igor Miklavčić Lija